Biljke
Borovnica
Bosiljak
Breza
Bršljan
Celer
Crna bazga
Čuvarkuća
Gavez
Glog
Hrast
Imela
Kadulja
Kamilica
Kim
Kopriva
Kupus
Menta
Pelin
Poriluk
Preslica
Rusomača
Ružmarin
Sljez
Stolisnik
Trputac
Vrijesak
Bijela vrba
Topola
Orah
Kesten
Bukva
Ginko
Čičak
Odoljen
Kupina
Hmelj

Bolesti

Naziv biljke: Imela, viscum album

Porodica: Imele, Loranthaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi zajedno s grančicama

Opis: Imela je dvodomna, jako razgranjena i vazdazelena ljekovita biljka kuglastog oblika koja raste na listopadnom drveću, te ju je zbog toga relativno lako prepoznati, a i zbog činjenice da nema puno biljaka s kojom bi se ova ljekovita biljka mogla zamijeniti. Kora i listovi su joj žutozelene boje. Ima sitne blijedožute cvjetove koji se nalaze na vrhovima ogranaka.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Imela se sabire najčešće u proljeće, tijekom ožujka i travnja. Sabiru se vršci grančica zajedno s listovima te se suše, a potom režu na sitne komadiće. Što se nalazišta tiče, imela se lako može naći u većini listopadnih šuma, a pogotovo za vrijeme jeseni i zime pošto ju je onda mnogo lakše uočiti pošto je vazdazelena.

Ljekovita svojstva i primjena: Jedno od najpoznatijih svojstava imele je smanjivanje previskog krvnog tlaka, a često se uzima i u kombinaciji s glogom u svrhu jačanja srca kod starijih ljudi. Također postoje tvrdnje da imela ima potencijala u liječenju pojedinih vrsta raka, ali ovo područje čeka još detaljnija znanstvena i medicinska istraživanja.

Aktivne tvari: Viskotoksini, kolin, acetilkolin, flavonoidi, histamin i sluzi.

Recept: Imela se uzima u obliku čaja i to tako da se dvije vrhom pune čajne žličice posušene imele doda u četvrtinu litre hladne vode, te se ostavi oko 12 sati. Nakon tog vremena, čaj se procijedi te se može piti. Uzimaju se obično dvije šalice dnevno.